O knjigama

Daniel Radočaj

BETONSKI GETO

(Ivan Glišić: Betonski geto, "A.L.F.", Zemun, 2009)

Šezdesetih godina, na području bivše Jugoslavije, rock'n'roll je slovio "nepodobnom muzikom". U školama i javnim ustanovama, traperice su bile zabranjene, a "beatles-frizure" prisilno podšišane na "pristojno". Ono malo nepokolebljivo ustrajnih rockera, zbog takve su represije bili prisiljeni otisnuti se od društva strogih svjetonazora. Usprkos tome, Novi val je ipak zahvatio i u potpunosti izmijenio ustaljeni muzičko-socijalni pogled na svijet, usadivši toliko duboko korijenje u svijet glazbene kulture, da je i danas, pola stoljeća nakon njegove ekspanzije, plod, još uvijek, vjerodostojno očuvan. Toga je bio vrlo svjestan i šabački spisatelj Ivan Glišić, dok je sastavljao "Betonski geto", svojim ranijim prepjevima i prijevodima kultnih pjesama rock & blues lidera toga doba, koji su redovito bili objavljivani "onih dana" u aktualnom rock časopisu Džubox.

Osim onih popraćenih glasom inozemnih ikona, Glišić je u zbirci ustupio i najzvučnije stereo-stihove domaćih rock izvođača, za koje, uz poznavanje autorove ortodoksne audiofilske prošlosti, nimalo ne čudi što, na muziku Rajmonda Rujića, pjevaju stihove pisane upravo njegovom rukom. U to vrijeme, kad je bilo najveće bogatstvo imati LP Beatlesa, Stonesa, Kinksa ili The Pretty Thingsa, autor dodatno "vraća" prilaganjem mnogobrojnih fotografija vlastitog društva, šabačkih, pa i šire, rock'n'roll mangupa. Drugim riječima, Betonski geto je zbirka pucketavih crnih vinila i njihovog nostalgičnog vremena, posvećena Peci Popoviću – uredniku časopisa Džubox u kojem je autor uređivao rock poeziju, i sada uspokojenom Nikoli Karaklajiću – voditelju nekad čuvene emisije "Večer uz radio", prvog programa Radio Beograda, za čiju je himnu Glišić potpisivao tekst, a namijenjena je svima. Stoga, prisjetite se! www.ivanglisic.com
 

nazad