Iz rukopisa


Srba Ignjatović

Kada svet

Srba Ignjatović: Kada svet

KADA SVET

Kada svet najzad postane savršen,
ravan kao velika zrela pogača,
oko njega će se kretati
sva nebeska mehanika.
Preživeli će prionuti na rađanje dece
i obnovu spomenika rasutih po trgu.
Svi će klicati isto rečima Velikog brata.
U modu smesta ulaze ode –
odbačena, osuđena na smrt,
pade tiranija mrskih soneta.


GOSPODE, POMOZI SLABIMA

Pobednici povazdan pišu istoriju.
Nameštaju joj glavu, lepe noge i ruke.
Istina ipak ispliva, makar kroz frulu od zove:
progonjeni su od gonilaca bili časniji i bolji.
Biti gonjen je sudbina, a ne zanat.
Gonič je radno mesto, stara profesija!

Na licima prognanih ugasle su strasti.
Putem u Ništanigde, prašnjavim drumom,
pokreće ih još samo goli očaj –
briga za starce i nejač, konak, vodu i hleb.
Gospode, pomozi slabima, okrepi ih iznutra,
neka im srca i duše budu tvrdi orah.


DOKAZ

Ako nadživiš baš sve
što bi da te ubije
šapuće poslednji prorok
imaćeš pouzdan dokaz
za koliko smrti si ojačao.

Svario sam razne države i sisteme,
podizao ruku i brzo je spuštao,
celivao glasačku kutiju kao ikonu
da opet poludim i spalim grad.

Sad idem od ćivota do ćivota,
ubirem med svetosti,
hladim se suzom i grejem svećama,
pokopavam seni u sećanje.

Čekam da me pronađu ojačalog,
zaleđenog u krik,
dokaz kolika je
obratna kolateralna šteta.
 

nazad