IZLET DISCOBOLOSA
Ljuljanje planete i mučnu vrtoglavicu
Vješti discobolosi smiruju
Bacanjem vlastite glave u dalj
Mojim prezrivim smješkom izmjere domet
Konsultuju se sa mudrim sovama
A onda odmorni i osunčani u solarijumu
U jutarnjoj pustoši bračne postelje
Grčko – Rimskim stilom pridržavaju nebo
Na Dan zahvalnosti vode porodicu u pejzaž
Gdje vrli klan kanibala lomi zglobove
Mladim brezama i pečenim pilićima
Grešne im glave tiho silaze sa oblaka
Domahujući radoznaloj šumi
I evo ih kako donose informacije iz prve ruke
O količini vlage i porijeklu čuda
Hvala im na toj britkoj rječi
Hvala na divljem iskustvu
Ili šta to već bi
Čime su konačno uspjeli
Da dozovu kišu
BACAČ PLAMENA
Čudo jedno koliko uglačane nedoumice
unosim u sopstveno krvožedno uho
pa to su čitavi naramci
a ne potraje mi ni do večeri
Pa šta radiš s tim, pomislim,
a jesen već napušta grad
a snijeg kao opšte mjesto
gnijezdi se na granama
I tada me već nema,
ispio sam svu svježinu one mudrosti
kako nesreća počiva
negdje pod jezikom
Baš onda kad mjesec spira
teške misli s lica
ja se nekako zgusnem i vidim
kako mi se ime troši
a prsti me lažu
da negdje među listovima
spava Božije ime
Tada me uhvati strah
pa se nagnem
preko svog ramena
pa sretnem vlastiti pogled
pa se zagrlim pa se začudim:
– O čovječe, o čovječe,
kazaljke su ti se poklopile
plamen ti iz nozdrva bije!
NEVJERNI KIT
Vjera je čudna stvar
Rupa bezdana i gladna
Proždrljiva kao onaj kit
Za koga je Jona bio krupan zalogaj
Te ga izbaci skupa sa haljinom
Sa Maslinovom gorom
Sa raspelom od ružina drveta
I stadom bjelorunih ovaca
Tesarskom bradvom
I vjenčićima od mirte
Jednim kožnim sandalama
Dobrim za pješačenje
Pa onim štapom savijenim pri vrhu
Kojim se služe pastiri
Da odbrane stado
Ili uplaše Faraona
Njegovom zmijskom prirodom
Izbaci ga dakle kit jer spozna
Kako u grlu žeže Božija riječ
Pa tako i onaj ko je prenosi
I zaključi
Da ničiju krupnu riječ
Ne treba progutati zdravo
Za gotovo
