Iz rukopisa


Slavko Jendričko

ISPRANI URLIK ZVIJERI


VRIJEME U KOJEM SEBE NE LAŽEM

U godinama sam kada
zavodljiva praznina ekrana
budi prve osjećaje straha.

Previše je onih koje sam
ponekad sa zavišću volio
umrlo zvjezdanom smrću
pod težinom oslobođenja.

Pod njihovim sjenama
množe se lišajevi na pločnicima.

Otkriven marketingom
novog Evanđelja
gasim mržnju u pepeljari.

Ružni ravnodušni apostol
vraćam se svom početku
nehajno za sobom prosipajući
sve svoje razdjevičene ljubavi.

One sjaje u sabranim snovima
premda kasnim s pripremama za smrt.

Papa je unajmio vitezove
za čuvanje krematorija.


NAJAVA SMRTI HRVATSKOG

Puževi bez hrvatske putovnice
presele kuće preko granice,
slijedim njihove slinave tragove.

Usput čuje se Stojević
i zrnce paške soli
kako razgovaraju s Bogom:

Jesi li čitao da će hrvatski jezik
nestati za najviše pedeset godina.

Ali nisu mu znali pouzdano reći
koliko je žena pobacilo hrvatski
i mora li se rastužiti u času smrti.

I tko će na strane jezike
kukurijekanje hrvatskih pjesnika
žedno prevesti preko vode.


O ČEMU SAM ŠUTIO

U nekim stanovima
katkada se događaju
očekivano grozne stvari
od kojih crvenimo šuteći.

Na sve četiri strane
prštimo poput čestica
porazbijanih kristala.

Otresajući s odjeće
svjetlucave ostatke
odlazim u kupaonicu.

Pod tužnim mlazom tuša
uživa moje nasmijano lice
samoživa krinka slobode.

Isprani urlik zvijeri
pripremljen je za izlazak.


KAZNIONICA

Pod smrtnom prijetnjom
priveo sam u stan Isadoru Duncan:

Oslobodi se smrti plešući
na vršcima prstiju
po mom usaljenom trbuhu.

Dok ti odsutna budeš plesala
mene će do kosti nagrizati noć.

U pothlađenom krevetu
pred jutro doživim stres
žena je sjetno mrdnula guzom:

Mogao bih sebe zadaviti šalom.
 

nazad