Iz rukopisa


Mensur Ćatić

REA, KAD SI HODALA PO VODI


TANKO, ARGENTINO
    
(tango lumbago)

o lijepa
o draga, o slatka...

o vitalni estetski kirurže
evo, otišao sam na trg cvijeća
i kupio sam okove, teške okove za tebe
kupio sam ti prvaka, malo argentine u tangu
i drugaricu njegovu savršenu korakom plesnim

da te odvede u tri lijepe... svjetske, pitke antologije

meni mi moja mi uvijek mi staje mi na nogu mi

i pocrveni uvijek kao davno nekada što je
iznemogli kad smo kao satovi
na slikama Salvadora,
Dahlia, zar ne

klonuli u plesu
o draga, o slatka...
o lijepa


OPTIČKA BARKA

suvišan ponekad napišem
stih da bi me razumjelo

Sedam Ljudi, umjesto pet
sad sam napisao pjesmu

(od četiri stiha)


DRUGAČIJE

Bio sam dijete i ne znam
kako vidjeh na listu jabuke
leptira da je bezbroj
mojih majki na vjetru
očeva i lišća
u suncu

i pas moj da je bezbroj
nimalo sličnih bića
jedan samo zbog nesavršenstva
naših dodira, očiju
i riječi

(u oku su stare krošnje i ja
u starom voćnjaku dijete
ali kakav nesporazum)
to što ne znam drugačije

reći drugačije stari
drugačije voćnjak
drugačije dijete drugačije drugačije


IZMIŠLJENA CRTICA

(o velikom pjesniku)

Vitmen je prije smrti
htio napisati pjesmu

o indijancima
(pretpostavljam ovako:
u našim životima
vrlo je važna noć

ne znam kako bih dalje

kada je presvisla indijanka
od boli na studenom kamenu
prije smrti obuhvatila
pogledom cijelu pustinju)
da uđe u historiju poezije

bješe mu ipak suđeno
sa malim zakašnjenjem

doduše

                          (posvećeno Skenderu Kulenoviću)
 

nazad