Nasleđe


Stevan Kaćanski

PESME

U SPOMEN SV. SAVE

Es ist die Stimme von Jahren die dahin sind!
Sie rollen vor mir mit all ihren Thaten.
Ossian

Što vazduh bruji sa svakoje strane,
Svešteni glasi dižu s' u nebesa?
Sa svetih kula vere pravoslavne
Gruvanje zvona dušu mi potresa!

Što vrvi narod u hramove silni?
Kud su se digli milioni duša?
Kakva svečanost? što pobožno sluša
Toliki narod? — kakav danak divni?

Dunav se ori, Sava se razleže,
Adrija daljna jeku odgovara,
Atonska Gora voštanice žeže,
Hilandar slavni i Srbija Stara.

Poleti zvezda iz Prištine, zračna,
Hristove vere svetla preodnica,
Prosija sveta lavra Studenica,
Obasja svetom srpska polja mračna.


Vračar se trese, u plamenu stoji:
„Svete su na njem' izgorele ploti“
Varvari gadni, pogani k'o skoti,
Izliše jarost svireposti svoji'.

Al' duh osvećen svetitelja Save
K'o jasna zvezda nad Srbijom trepti,
Pa za to narod u hramove leti,
Da sveto ime Svetitelja slave.

Pobožno Srpstvo na sve strane sada,
Podignuv oči gore nebu plavu,
Skrušenim srcem na kolena pada:
Vapije svoga zaštitnika Savu!

O, sveti Savo, molimo te danas:
Pozri na tvoju Srbadiju listom!
Smirenim srcem, s celom dušom čistom
Klanjamo s' tebi, a ti Bogu za nas!

                                                        1856.


NE LJUBI ME

Ne ljubi me tako jako!
Vi'š kako mi drhću usta,
Slast, o tuga krv mi pali,
K'o sinj teret na grud svali,
Pod teretom srce susta, —
Smiluj se na srce moje!
„To i hoću: srce tvoje!“

Ne ljubi me u po dana!
Jer kad tvoje vidim oči
Prezrem sunce sa istoči,
Zaboravim, Bože, prosti,
Samog sebe od milosti;
Očarana s lica tvoga,
Ne znam, jadna, ni za Boga, —
O, vrati me Bogu mome!
„Ta i ja ću Bogu tvome!“

Ne ljubi me u ponoći!
Tvoj poljubac mene pali,
Svisnuću do bela dana!...
Srce tvoje zar ne žali
Što ja nemam mirna sana, —
Oj, vrati mi san u noći!
„Hajd', al' s njim ću i ja doći!“

Oh, ne ljubi, — ali, stani!
Ako mogu umoriti,
Prospi kišu poljubaca,
Smrt i posle mora biti, —
De, sad da se oprostimo,
P' onda živi rastopimo
Sve od samih poljubaca!
„Ljubi, dušo, — pa izda'ni!“


NJOJ

Ti me zoveš svetom tvojim.
Taj svet veliš da ti sjaje.
Ja ću tebe: suncem mojim,
Što tom svetu svetlost daje!

 

(Stevan Kaćanski: Pesme. „Alma“, Beograd, 2008)
 

nazad