Sagledavanja

Ljubomir Milutinović

OSLONJENOST BAJKI RANKA PAVLOVIĆA
NA FOLKLORNU TRADICIJU

Rezime: U ovom radu se, u okviru deset odjeljaka (1. Pavlovićevo stvaralaštvo za djecu; 2. Zlatnodolske bajke; 3. Moć divlje oskoruše; 4. Svirala od ružinog drveta i druge bajke; 5. Tajne Kraljevog Grada; 6. Bliskost sa narodnim umotvorinama; 7. Sličnost fabula Pavlovićevih bajki i romana-bajke sa narodnim umotvorinama; 8. Imena junaka Pavlovićevih bajki; 9. Pripovijedanje u Pavlovićevim djelima; 10. Jezičko-stilske karakteristike), razmatraju pitanja kratke priče za djecu, njeni likovi kao bića sa univerzalnim oznakama; autorova okrenutost bajci, prošlosti i tradiciji,  njenim korjenima u kojima nema ničeg suvišnog; standardnog jezika naslijeđenog od pre­daka, zanimljiv i razumljivim svakom čitaocu.

Ključne riječi: bajka, zbirke bajki (priča), roman-bajka, zbirke pjesama, književna kritika i esejistika, narodna književnost, narodna bajka, legenda, predanje, likovi, Zlatnodolske bajke, Moć divlje oskoruše, Svirala od ružinog drveta i druge bajke, Tajne Kraljevog Grada, tra­di­ci­o­nal­no, savremeno.
 

1.0. Pavlovićevo stvaralaštvo za djecu

1.1. Stvaralaštvo Ranka Pavlovića za djecu ne samo što je obimno nego je raznovrsno i šaroliko. Kad se ovo kaže misli se, prije svega, na njegove slikovnice i pjesme, zbirke priča, romane i pozorišne tekstove. Pavlović je prvo pisao za odrasle, dok je za najmlađe počeo pisati poeziju nakon objavljenih dvanaest zbirki priča i jednog romana. 

1.2. U književnosti za djecu je zakucao "na velika vrata", objavivši 1985. godine, kod tri različita izdavača, tri zbirke priča za djecu - Bajke za lijevo uho, Čistač obuće i Jarac u pozorištu, koje su pokazale da ovaj autor posjeduje izuzetni spisateljski dar za kratku priču. Poslije su se pojavile i druge knjige za najmlađe: Kuća na izletu, Kula Kulina bana, Stefan na Mliječnom putu, Voz, tata i novine, Zlatnodolske bajke, Prijatelji, Moć divlje oskoruše, Svirala od ružinog drveta, Gitarijada u Ježevici, kao i roman – bajka Tajne Kraljevog Grada.

1.3. Izuzev već pomenutih priča Pavlović je napisao i dvije zbirke pjesama za djecu Šta jutro doručkuje i Rasti brže, to je lako. Takođe, pisao je i dramske tekstove, za radio i za pozorište. O tome kaže: "Radio drama je za pisca izazovna, omogućava mu da vizuelne elemente pretača u fonsku formu, da muzičkoj frazi daje ljudska obilježja ili da strašnog vuka iz poznate bajke zamijeni tramvajem, liftom ili frižiderom, koji takođe mogu progutati baku i Crvenkapicu, što se i događa u mojoj drami za najmlađe Žutokapa i Crvenkapica (Pavlović, 2009, str. 352). Pored poezije i proze koju piše s podjednakim uspjehom, Pavlović se bavi i književnom kritikom i esejistikom. Kako sam reče: "Kritikom se bavim tek toliko da neke knjige preporučim za objavljivanje i čitanje, a esejistikom "zarad svoga razgovora"(Isto, str. 353).   

1.4. O svom književnom radu za najmlađe kaže da i za njih treba pisati kao i za odrasle, ali mnogo bolje, naglasivši da je o stvaralaštvu "najviše naučio od Mark Tvena i Iva Andrića. Od prvog- kako se stvaraju ambijent, atmosfera i likovi, a od drugog- kako se od konkretne sredine, istorijskih likova i vremenom determinisanog ambijenta, mogu graditi književni prostor, književni likovi i atmosfera za odvijanje književne radnje koji imaju opšta obilježja i koji nisu ni vremenski ni prostorno ograničeni" (Isto, str. 344).

U skoro svim Pavlovićevim djelima za djecu  dominiraju motivi iz srpske narodne književnosti, jer je to nepresušno vrelo poruka koje djelima daju pečat vjerodostojnosti. S pravom možemo reći da su naše narodne bajke, priče i legende mnogo uticale na njegovo stvaralaštvo. Drugi snažni  motiv u njegovim djelima je zavičaj o kojem on kaže: "Svi mi u sebi nosimo zavičaj, a srećan je onaj koji ga zna prizvati u sjećanje kad mu je najpotrebniji. Bez djetinjstva i zavičaja ne bi bilo ni mojih književnih ostvarenja. Radnja gotovo svih mojih priča za djecu događa se u zavičajima mog ranog i srednjeg djetinjstva, Šnjegotini i Tesliću. Tamo sam upoznao sve svoje literarne junake. U svojim književnim djelima, srećom, ništa nisam morao da izmišljam. Istinskog umjetničkog ostvarenja nema, ako nije zasnovano na umjetničkoj istini"(Internet).

1.5. Ranko Pavlović dobro poznaje senzibilitet djeteta i u tome se dokazao kao veliki znalac. Sva njegova djela, pa i bajke, pisana su jasno i koncizno. O svojim bajkama on kaže: "Zadatak pisca je da ovom književnom žanru, kao i svakom drugom, daje neophodne sokove savremenosti, pa sam, imajući to na umu, bajkama koje pričaju o davnoj prošlosti dodao i one koje se zbivaju u budućnosti, kaosmičke bajke kako sam ih nazvao" (Pavlović, 2009, str. 351). Iz bajke u bajku autor vodi čitaoca od zmajeva i divova do siromašnog seljaka koji živi na ivici egzistencije. Likovi u njegovim bajkama su prepuni dobrote i svaka od njih govori o tome. Time se stiče utisak da se kroz sve njih provlači poznata narodna izreka "Dobro se dobrim vraća".

1.6. U svojim najnovijim zbirkama bajkovitih legendi, hrabrost nema veze sa polom i godinama, gdje su junaci nekad muškarci, nekad žene, a ponekad čak i djeca, Pavlović nas obavještava da je ovaj svijet, sav obavijen tajnom nejasnih zbivanja, "ipak i svet realiteta, nečeg što je moguće i kao takvo blisko čitalačkoj radoznalosti"(Marjanović, 2004, str.209). Skoro svaka njegova bajka napisana je, ne samo da zabavi čitaoca, nego i da prenese neku humanu poruku ili da posluži vaspitanju osobina hrabrosti, odlučnosti, volje ili karaktera. Otuda i piščeva poruka da je: "Prednost na strani hrabrih i odlučnih". Obzirom da je ušao u svijet dječje mašte, dodirnuo najskrivenije  osjećaje i radoznali duh, autor sve priče zaokružuje srećnim završetkom, čija poruka otkriva njihov pedagoški značaj.
 

2.0. Zlatnodolske bajke

2.1. Zbirku bajkovitih legendi pod nazivom Zlatnodolske bajke čini devet bajki koje teže da se imaginarno poveže sa realnošću, kako bi u tom spoju bio pokazan autorov privid zavičaja, djetinjstva, starosti i svega onoga što zaokuplja čovjeka i plijeni njegovu pažnju. Ovo radi toga da bi se naglasilo da u nijednoj bajci nema ničega suvišnog, ničeg što se ponavlja. Navedenu tvrdnju potkrepljujemo činjenicom da se radnja dešava između planina Gromove gore i Vrletnice, u selu Mrkodol, kasnije Zlatni Do, po kojem je zbirka dobila ime (Prema: Risojević, 2004, str. 210 ).

2.2. Junaci ovih bajki su zmajevi, divovi, čak i sama djeca Sunca i Mjeseca. Ti krilati zmajevi i snažni divovi se sa stanovnicima doline susreću samo kad je u pitanju ljepota, kojoj ni oni sami ne mogu da odole.
 

3.0. Moć divlje oskoruše

3.1. Zbirka Moć divlje oskoruše (2005) je sačinjena od četrnaest bajkovitih priča od kojih je svaka svijet za sebe. U većini ovih priča spominje se selo Grubači, potom nemaština, mudrost, čuda i, dobrota, koja je nezaobilazna tema ne samo u ovoj nego i u ostalim zbirkama.

3.2. Savremene bajke R. Pavlovića, za razliku od klasičnih, su kratke po formi i imaju zanimljiv sadržaj koji održava pažnju čitaoca od početka do kraja. Pavlović posjeduje jednu osobenost koja ga visoko uzdiže u srpskoj književnosti za djecu. To je neobičan smisao za proporciju, kompoziciju i akciju. Valja naglasiti da se sve njegove bajke uglavnom završavaju srećno, da ljubav i dobrota pobjeđuju zlo i da je svuda oko nas  ljubav koju treba samo pronaći.
 

4.0. Svirala od ružinog drveta i druge bajke

4.1. Zbirkom Svirala od ružinog drveta i druge bajke Pavlović se još jednom pokazao kao izvanredni pisac bajki. Zbirku čini četrnaest veoma interesantnih priča sa prepoznatljivom tematikom. Radnja se, manje – više, zbiva pod krovovima sirotinjskih trošnih kućica, mada postoje i druge bajke u kojima zaplet počinje na dnu mora, pod drvetom na livadi ili kraj nekog grma. Sve bajke, bilo gdje i kako da počnu, na kraju se završe pobjedom ljubavi i dobrote. Ako bilo kakvo zlo zadesi junake bajki tu je dobra čarobnica Dabiživka.

4.2. U Pavlovićevom stvaralaštvu prisutan je tradicionalizam u opisivanju situacija i likova u kojima se oni nalaze. Kao i u narodnim prednjima, radnja započinje upečatljivim opisima prirode i ljudi i kreće se između realnosti i imaginacije i skoro je nemoguće odrediti preciznu granicu među njima.
 

5.0. Tajne Kraljevog Grada

5.1. Tajne Kraljevog Grada, roman-bajka, je neobični književni žanr napisan u petnaest poglavlja od kojih se svako može čitati kao posebna cjelina. Neobičnost ovog romana-bajke ogleda se u tome što je prvo poglavlje napisano u sadašnjem vremenu, zadnje u dalekoj budućnosti, a sva ostala u prošlom, srednjovjekovnom vremenu, u vremenu nastanka srpskih država na balkanskim prostorima. Po riječima Vasa Pavkovića: "Tajne Kraljevog Grada je roman-bajka za velike i male čitaoce željne avantura i starog viteškog doba. Ranko Pavlović još jednom potvrđuje majstorstvo u spajanju našeg vremena i davnog doba junaka, zamkova, aždaja, podviga..." (Pavković, 2004, str.). Dakle, ovaj Pavlovićev roman-bajka obiluje tradicionalnim elementima i motivima.

5.2. Kako od pripovijetke prema romanu Pavlović kaže: "Kada pripovijetka postane preuska za fabulu koja se sve više razuđuje, kada se oko osnovne priče i glavnih junaka počnu rojiti srodne priče i drugi likovi, često i mimo piščeve volje, započeti rukopis prerasta u roman. Čim to osjeti autor a koji drži do čitaoca koji ima sve manje dragocjenijeg slobodnog vremena, pa i interesovanja za književnost, počne hvatati strah od svih onih neispisanih stranica. Srećom, taj strah nije frustrirajući, već stvaralački, podsticajan..."(Pavlović, 2009, str. 349). Roman-bajka Tajne Kraljevog Grada je spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; spoj bajkovitog, stvarnog i imaginarnog; spoj koji pruža čitaocu veliko zadovoljstvo i plijeni njegovu pažnju, noseći ga na krilima mašte, od kraja do početka.
 

6.0. Bliskost sa narodnim umotvorinama

6.1. Da bajke nijesu zanemareni književni žanr, da njihovo vrijeme nije prošlo svjedoči Ranko Pavlović, naglašavajući da je osavremenjavanje ove vrste itekako moguće, posebno ako se maštovita građa zaogrne u visoko umjetničko ruho (Prema: Lukić, 2004, str. 211). Sve Pavlovićeve bajke slične su narodnim umotvorinama i predanjima po imenima likova, načinu pripovijedanja i opisivanja, koje je prepuno detalja iz srpskog folklora. Tu su, prije svega, opisi porodičnih sirotinjskih kuća sa zemljanim podovima, ognjištem na sredini i slamnatim ležajima.

6.2. O vezanosti tradicionalnog i savremenog izraza Pavlović veli: "Teško je naći vrijedno umjetničko djelo koje se ne oslanja na tradiciju. Piscu "s lijeve strane Drine" nemoguće je ne oslanjati se na ono što je kritika nekad zvala "pripovijedačkom Bosnom", a s druge strane ne prihvatiti vrlo svježe impulse savremene srpske proze koji bi, da nije ponekad i nepremostivih jezičkih barijera, bili mnogo zapaženiji na savremenoj svjetskoj književnoj sceni"(Pavlović, 2009, str. 351). Bez obzira što Pavlovićeve bajke ne liče na klasične, one, ipak, "mirišu" na najbolje uzore bajkovite proze naših i stranih pisaca, jer ih krase savršeni opisi ljudi i prirode, autentični izraz  i veoma uspjela poređenja.
 

7.0. Sličnost fabula Pavlovićevih bajki i romana-bajke sa narodnim umotvorinama

7.1. Na osnovu dosad rečenog, bez dvoumljenja, možemo naglasiti da je Pavlovićevo stvaralaštvo za djecu pitko, zanimljivo i jednostavno za čitanje. Njegove bajke podsjećaju na priče koje roditelji, bake i djedovi pričaju djeci dok ih cupkaju na krilu, prije nego zaspu. Narodna priča poslužila je autoru kao ilustracija ili moralna pouka. Otuda sličnost fabula njegovih bajki i romana-bajke sa fabulama srpskih narodnih umotvorina i predanja. Radnja u Zlatnodolskim bajkama je kao i radnja u narodnoj pripovijeci Igman-Alija; radnja u narodnoj pripovijeci Ćelo, carev zet je kao i u Pavlovićevoj bajci Rosana. Obratimo pažnju na careve i njihovu djecu koji su nezaobilazni u narodnim bajkama. Tako u Pavlovićevoj bajci Knjiga mudrosti car ima tri sina od kojih je najmlađi najmudriji, kao i u narodnim pripovijetkama Aždaja i carev sin i Zlatna jabuka i devet paunica u kojima je situacija identična. Evo još jednog primjera. U Pavlovićevoj bajci Princ u cvijetu perunike, kralj Sandalj traži muža za svoju jedinicu Radiku, a u narodnoj pripovijeci Kabadaluk, car u Stambolu traži izabranika za svoju jedinicu.
 

8.0. Imena junaka Pavlovićevih bajki i njihova sličnost
sa  imenima junaka narodnih priča

8.1. Već je rečeno da su junaci Pavlovićevih bajki zmajevi, divovi, vasionske svjelosti, zvuci i zraci, ali su, ipak, glavni protagonisti ljudi. U centru pažnje je čovjek. Kad  piše o ljudima, autor se kreće na relaciji prošlost-sadašnjost-budućnost, dajući im imena kakva im pripadaju. Svim pozitivnim junacima daje tradicionalna imena poput Milica, Pantelija, Mileva, Vukan, Cvijeta, Ružica i mnoga druga starinska imena, a onim negativnim imena kao što su Ognjilo, Ledenilo i ostala njima slična imena. Sa sigurnošću možemo reći da u Pavlovićevim bajkama postoji dosta tradicionalnih elemenata koje je on nalazio u nepresušnim izvorima tradicije.
 

9.0. Pripovijedanje u Pavlovićevim djelima

9.1. Naracija u Pavlovićevim djelima je moderna, mada je u nekim elementima slična načinu iznošenja fabula u narodnim pričama i predanjima. Poput narodnih priča, radnja započinje u sadašnjosti, a onda se vraća u prošlost. Dominantna fabula omogućuje čitaocu da se negdje u podsvijesti, makar malo poistovijeti sa junakom o kome čita.
 

10.0 Jezičko-stilske karakteristike

10.1. Iako relativno kratke, u odnosu na narodne, Pavlovićeve bajke su bogate jezičkim izražajnim sredstvima. On je emotivan pisac. Pisao je jasno i jezgrovito, primjereno dječjem uzrastu. Vrstan poznavalac Pavlovićevog književnog rada kaže: "Jezik mu je sočan, svjež, originalan i tačan. To je umjetnik bogatih emocija i majstor forme. Zna da posmatra i ukaže na ono što je bitno, lijepo i zanimljivo. I što je važno, ima dubok, istančan osjećaj mjere..."(Spasojević, 2004, str.159).

10.2. Jednostavna, jasna i britka rečenica vrvi od izražajnih sredstava i lijepih opisa. Nezaobilazne metafore, onomatopeje i personifikacije doprinose upotpunjavanju utiska. Da je "majstor" svoga zanata svjedoči njegov briljantni neusiljeni stil, narodni jezik razumljiv svakom čitaocu i pripovijedanje do minucioznosti o ljudima, njihovim sudbinama i ljubavima, vjerovanjima i nadanjima.
 

IZVORI

LITERATURA 

nazad