Jesi li skroz zaboravila
da je tvoja ruka u mojoj počivala
i užitak neizmjerni
iz tvoje ruke u moju ruku
i moja usta su tvoja dodirivala,
i tvoja plava kosa
jedno čitavo prošlo proljeće dugo
sveti ogrtač moja ljubav bijaše,
i svijet mirisaše i pjevaše,
a sada sve sivo i jadno leži,
u ljubavnoj oluji
i k ludosti teži.
Što smo jedno drugom nažao učinili,
vrijeme će izbrisati, srce zaboraviti,
ali sveti trenuci ljubavi će mirovati
u punom sjaju, u kojem su i sinuli.
